subota, 18.02.2012.
Tko smo....? Od kuda dolazimo....? Kuda idemo....?
" Postoji li pakao koji trajno dijeli Duše dobre od loših???
Zapitao se Michael Newton koji je sav svoj rad temeljio
na Duhovima svojih subjekata koji su mu ukazali da ne
postoji mjesto strašne patnje za Duše, osim ovdje na zemlji...
Sve Duše nakon smrti odlaze u jedan Duhovni svijet, gdje
se prema svakom postupa sa strpljenjem i ljubavlju...."
Spoznaja o svijetu postojanja, strah od tjelesne smrti, nepoznati obzor što titra
u vijugama željnim znanja, pretočenog u vjerovanje da rođenjem nismo počeli
niti će mo smrću završiti svoju šetnju po Zemlji....u ovom ili nekom drugom tijelu.
Što je to što pokreće naše biće....Od kuda strahovi što razaraju najsitnije atome
čovjekova bitka.....
Tko smo....??? Od kuda dolazimo....??? Kuda idemo....???
Taj nagon kojim drhtimo pri svakom dašku vjetra, poput životinja stjeranih u kut
isčekujemo trenutke koji će nas prekriti crnom koprenom i zauvijek utrti u utrobu
Zemlje.....Rastočene i u prah pretvorene.....
Kao ljudska bića, obdareni intelektom ne želimo prihvatiti činjenicu, da će mo
bez obzira tko smo i što jesmo u smrti biti isti, baš kao i oni manje vrijedni,
siromašni i bijedni.....
Dali je čovjek izmislio zagrobni život kako bi i poslije života nastavio sa ovozemaljskim
užitcima, kako bi održao svoj ego na životu i poslije života.....
Tu energiju koja se tijekom života razvija i koju nije moguće uništiti, koja traje i
pretvara se u neki drugi oblik.....U SMRT od koje strepimo....A spremni ubiti i za
najmanju pogrešku......
Gdje su nam dokazi da posljednjim izdahom iz našeg tijela izlazi Duša, koja
pronalazi put ka vječnom životu, a tijelo kao materija tone u dubine i stapa se sa
prahom iz kojeg je i nastao....
Od djetinjstva slušamo priče o Raju i Paklu, o vatri što plamti i guta zle Duše, o
svjetlosti što iskri na kraju tunela u koju odlaze dobri i skrušeni, što za života spoznaše
temeljnu istinu o kratkoći življenja i konačnosti, koju nazvasmo....SMRT...
Taj strah od nepoznatog, pretvoren u maštu, koja je spremna izgraditi dvore i kule
samo kako bismo učvrstili svoje vjerovanje da iza one tanke linije obzora postoji još
života.....boljeg i ljepšeg....
Ma koliko naobraženi, u trenutcima straha postajemo primitivni i slabi, ali u jednom
sasvim isti.....a to je da tijela umrlih ne ostaju na milost i ne milost grabežljivcima....
već ih od pantivjeka pokopavaju sve civilizacije....uz obrede i bez njih.....I oduvijek
se vjerovalo u zagrobni život, od Neandertalaca do današnjih dana....
Dali je čovjeku lakše prihvatiti kraj....Ako u svojoj glavi za života stvori svijet u koji će otputovati i možda na taj način prevariti smrt nastavljajući sa Dušom život vječni....
Opsjednutost Duhovima, a bez stvarnih dokaza i proživljenih životnih spoznaja...Unatoč
gubitcima u obitelji i želji da nam na bilo koji način daju do znanja da negdje jesu...
Da nas čekaju...Da zaboravimo na strah... Da vjerujemo i vjerovanjem nadživimo SMRT..... Tek u snovima osjetimo tu bliskost sa bićima koja su nas napustila i u
našim mislima žive kao Duhovi, kao Oblaci što se premještaju s jednog kraja neba na
drugi......
Znanstvenici tvrde da ako DOBRO ne može postojati bez ZLA.....Tako u slučaju
postojanja RAJA, mora postojati i PAKAO....A ako Bog jednako voli dobre i zle, ako ne kažnjava već nas potiče na dobro i pokazuje put pročišćenja na zemlji gdje živimo svoj Raj i Pakao.....Svoju slobodu izbora u Vjeri i Ne vjeri.......
Zašto unatoč ne dostatku dokaza želimo vjerovati da je život vječni i ako ovaj život ne proživimo lagodno to će mo nadoknaditi slijedećim dolaskom na zemlju....Kako se bez vjere suočiti sa smrću djeteta na početku života ....??? Gdje pronaći opravdanje i božiju providnost u tako teškom trenutku....??? Zašto Bog ne spriječi učestala samoubojstva i ubijanje nevinih i ne zaštićenih bića.....??? Zašto ne spriječi gladovanja i ratove, a u interesu velikih i bogatih sila....??? Gdje je u tim trenutcima Božija dobrota....???
Dali je takova težina života nužna kako bismo Dušu pročistili obraćenjem i molitvom, kako bismo učvrstili svoju vjeru ili je tek spoznali....
Bezbroj pitanja bez odgovora.....
Tko smo....??? Od kuda dolazimo....??? Kuda idemo....???
Zašto čovjek ima Dušu, a životinje ne....!?
Koliki je prostor svijeta u koji Duše odlaze...? Dali je taj svijet prenapučen..? Dali je sve izrečeno ljudska fikcija da bi lakše napustili ovozemaljski život i Dušu prepustili visinama....
Dali smo mi samo energija koja se mijenja iz jednog oblika u drugi....?
Kao što voda zagrijavanjem prelazi u paru, a para stvara oblake, oblaci ponovo u tekućinu koja u kiši pada na zemlju, a u čitavom tom vrtlogu energije, postoji osnovna nit koja se manifestira na različite načine....
Dali je čovjek zbir svih energija koje postoje u svemiru....?
Dali je čovjek ona kapljica kiše koja kratkoćom života od oblaka do zemlje gdje pada i umire, da bi isparavanjem ponovo stvorila oblak što će kada dođe vrijeme opet pronaći svoj put ka Zemlji...., Ali ne na istom mjestu, već na sasvim drugom kraju svijeta....
Tko se ne boji smrti....???
Ja DA.....I zato toliko pitanja....???
Možda baš Vi znate odgovor....???
Dali zbog straha ili spoznaje da je život naprosto ne ponovljiv, da je naš um prepun neobičnih treperavih jednadžbi....Da samo um može preskočiti vrijeme i prostor, povezati ne povezano.....Da su naše energije ključ svega spojivog i da naprosto ne znamo....
Tko smo....??? Od kuda dolazimo....??? Kuda idemo....???
I na kraju....Dali je zagrobni život istina koju nitko ne može dokazati....?
Dali u nama ćući strah pretočen u spoznaju da koračamo prema svjetlu na kraju tunela, napuštajući temelj života rođenjem.....,Instikt u preživljavanju.....I na taj način omogućavamo razvoj i produljenje vrste.....
Ako gledatelj vidi više od igrača onda smo mi na ovom svijetu igrači koji igraju svoju utakmicu života....Neki će je igrati dulje, neki kraće, neki će je napustiti i prije nego zviždljka označi kraj igre.....
- 20:00 -
