petak, 23.12.2011.
Blagosovljen Božić i mudrosti u Novoj 2012. godini......
Božić dolazi, a svi Vi blistate poput tisuće zvijezda na stijeni mojeg malog Kraljevstva......
Htjedoh Vam zahvaliti svima na čitanju i komentarima koji su uljepšali moj blogerski svijet....
I hvala Vam......Želim Vam najveće bogatstvo, koje se ne mjeri zlatom nego bogatstvom
misli......Bogatstvom koje nosite u svojim glavama.....Bogatstvom koje svima možete sa
ponosom pokazivati, a nitko Vam ga ne može otuđiti.....
.
Uploaded with ImageShack.us
Čestit Božić i onima koji prošetaše mojim Kraljevstvom, a ne ostaviše trag, samo nijemi brojač tek
reče bili su.....bilo ih je jako puno, šteta što nečuh i njihova mišljenja......Ali i šutnja ponekad
govori više od riječi.......
Uploaded with ImageShack.us
Čestit Božić i onima koji su došli kada je čestitka već bila složena, zato ću ih ovdje navesti.......A to su:
Propria Manu......fijakaOO.....Antela.....Karlah.....
Uploaded with ImageShack.us
Čestit Božić, Blogu. hr..... što nam je dobrostivo omogućio da se razmašemo maštom, a ponekad i ljepotom
riječi......
Želim Vam mir i blagosov......Želim nam još puno lijepih postova, prijateljstva, virtualnog uvažavanja......
Željela bih da i sljedeće godine krasite moju stijenu što ponad Krke u ljepoti svojoj sniva stoljetne
snove......
Vaša Crna Kraljica
- 22:15 -
utorak, 13.12.2011.
U susret Božiću...U spomen ma Majku....
"Odbaci sebične želje i ambicije,
velikodušno dijeli ono što ti je u ruci
i nikada ne ustukni pred udarcima sudbine"
Uploaded with ImageShack.us
Jesenje sunce izlazi iza oblaka, tugaljivo i pomalo sramežljivo rasprostire svoju svjetlost svuda oko sebe....Kao da želi reći....Tu sam.....Još trajem...
Još se možete ogrijati na mojem tananom žaru......
Ali koliko dugo....? Ne dugo....! Još malo i zima će zavladati svojim bijelim pokrivačem.....Svojim ledenim sjajem okovat će stabla i ptice, oblake i jutra u kojima će naš dah biti pretočen u dimne oblačke, spremne pasti kao inje na smrznutu zemlju.....Zemlju kao majku, kao ženu.....koja čeka proljeće, da ponovo zasja punim sjajem.....Sjajem žene i zemlje......
Zašto se jednako treba klanjati i jednoj i drugoj....? Zato što rađaju..... Zato što nas hrane......Zato što nas čvrsto drže u svojem krilu...Zato što su čuvarice ognjišta i običaja....
Žena kao majka......Zemlja kao hrana.....
Često zaboravljamo mudrosti koje su nam utkali naši stari, naši djedovi i bake, očevi i majke.....Opijeni uspjehom i bogatstvom.....Zaboravljamo na djetinje radosti u roditeljskom domu.....Radosti male, a tako velike....Na šišarke umotane u zlatne, srebrne i šarene papiriće....Na bombone obješene na bor ili smriku......Na jutra kada smo ih krali i kradom stavljali kamenčiće da majka ne primjeti .....Na radost što su nas sitnice činile velikima i sretnima.....Na opojan miris Divke i Knajpove....
Na miris bakalara na Badnji dan....Fritule......
Na sarmu, pečenje.....na Božić.....
Blagdane vesele i sretne u kojima smo kao djeca pronašli svoj svijet.....Svijet isčekivanja polnoćke, rođenje Isusa u štalici.....Tu radost nije moguće opisati.....Tu radost smo živjeli....Ili nismo...
Samo u krilu majke moguće je osjetiti sve te radosti....Samo oni koji nisu osjetili tu toplinu.....Znaju što je nemati.....Što je jecaj u noći ispunjenoj tugom....Sunčani se dani neće cijeniti ako nema i oblačnih......Tako se ni sreća ne osjeća tako duboko ako nismo iskusili nesreću....
Uploaded with ImageShack.us
Melankolično veče u mojem do kosti ogoljelom svijetu....Svijetu u kojem žive samo uspomene na ljepotu obasjanu blagdanskim svjetlom....
Na BADNJAKE prekrižene na ognjištu vatrene kuće....Na ljude koji sjede uokolo i pričaju priče o svojim radostima doživljenim kroz život....nije bilo tužnih priča....sve je bilo prepuno šušura, veselja....dječijeg vriska....
Suhe smokve, keksi, slatka rakija, višnjevac, orahovac, bajami, orasi, jabuke, naranče.....sve to na jutarnjem blagdanskom stolu...stolu sa mirisom djetinjstva i majčine ljubavi....
Majko, tako te trebam....Tako mi fali toplina našega doma.....Miris kruha, netom izvađenog iz peći.....Miris jutra obasjanog čudesnom svjetlošću Božića....Tvoje kretnje....Tvoje riječi, tako blage, a tvoj pogled obasjan suzama sreće što smo zajedno što slavimo još jedan blagdan sa neobjašnjivim Božanskim žarom......
.Nikada više...otišla si, a sa tobom i čar Božićnih blagdana....
Kada si odlazila beskrajna tuga i bol zgrčila je tvoje lijepo lice, lice bez bora, lice obasjano svjetlošću dobrote....Rekla si: "Zbogom dijete moje, sa neba ću te štititi, a ti ne zaboravi našu kuću....Čuvaj je...Pali svijeću za blagdane...Blagosovi je svake godine i vjeruj da smrt nije i kraj života...".
Majko....Kako nije kraj...? Zar ova praznina može biti nastavak nečeg lijepog.....dobrog....? Dali u toj praznini može biti budućnosti...?
Može dijete moje...!!!
Putuj kroz život na krilima dobrote, pronađi put do šarene duge, zaviri u srce onog koji prima.....U životu je sretan onaj koji daje, a ne onaj koji uzima....Na licu joj vidjeh nedokučiv mir....kao nagradu za sve dobro što je činila....za svu molitvu posvećenu Bogu.....Utihnula je sa sjajem u očima, sa mirom jednog drugog svijeta....Neobjašnjivog običnom smrtniku, a svima tajnovitog i neizbježnog.....
Majko draga....u ovo blagdansko vrijeme prisjećam se tvojih i tatinih priča,
savjeta, uputa.....Priča koje su uzvisile moj život, priča pretočenih u Božansko blago....Tvojih smeđih očiju nježno otvorenih i jasnih kao u djevojčice...Očiju čiji je pogled klizio po mojem licu....a ja sam slušala....Upijala tu ljepotu poput svjetlosne lavine pretočene u vatromet misli....
Tata je govorio...."Samo meternici prodaju svoju zemlju, a budale je dijele..."....Ti bi nadodala: "Ne triba žaliti ni najboljeg komada ako čovjek gradi kuću....Treba poklanjati....Samo ako se kuće grade i djeca će dolaziti"...
Zapamtila sam to majko.....Ivak gradi kuću i ja sam mu poklonila dio zemlje....Kod kuvačuše.....Platio mi je sretnim sjajem u svojim očima....Ovo je njegov sretni Božić....Sa svojim ključevima u ruci...Pod svojim crvenim krovom.....Sada će i njegova djeca dolaziti....Da majko...Sve ima svoje doba i svako dobro pod nebeskim svodom svoje vrijeme.....
Uploaded with ImageShack.us
U ovom svijetu brzog ritma, samo je dobrota jednostavna....Sve ostalo je složeno....A moja tuga za tobom i tatom je vječna....Duboko ste u mojim zbunjenim mislima.....Na našim uzdrmanim temeljima....U našem domu
kojeg patuljci i leptiri čuvaju....I njime kraljuju....
Uploaded with ImageShack.us
.
- 21:45 -
utorak, 06.12.2011.
Prominske bile vile.......
"Iz snova mojih došetala,Vila ljubavi i strpljenja,
u ruhu vremena prošlih i prošetala,
Kotarom Gorskim...Potrčah joj u susret...
s osmjehom anđeoskim"...
/J. Misic/
Uploaded with ImageShack.us
U sjećanju što izranja iz začarane šume,
U snovima što lete povjetarcem, koji sa radošću miluje,
površinu mojih ustreptalih misli.....
Sjećanja su jasna...
Vatra kraj ognjišta priča tisuće priča,
A PROMINSKE BILE VILE u olujnoj noći
Igraju kolo i pletu čaroliju u grivama konjskih
besanih noći......Prepunih duša što se pretaču
u novi dan........
Uploaded with ImageShack.us
Noć je beskrajno tiha, u plesu tišine,
duša se koči u tijelu....
Starica, pritisnuta bremenom života,
Utopljena u uzdah, priča svoje priče....
A dječije oči, širom otvorene, kao da će iskočiti
iz duplji...
Sa dušom u visinama,
Sa strahom u srcu,
Sa ušima, spremnim na ljepotu misli,
u noći prepunoj uzdaha i straha....
Uploaded with ImageShack.us
Od Burnuma do Knina,
Od Nečvena do Čučeva,
Od Sv. Aranđela do Bogočina,
Od Visovca do Skradina,
Od Ključa do Promone,
Od Marosa do Šušelja, ljepotom okupane,
U noći obasjane.....
Žutom svjetlošću, zlatnog mjeseca...
PROMINSKE BILE VILE, na konjima, po brdima,
Po dolinama i jezerima...
Na oblacima....U raskošno ruho odjevene...
Ljepotom zaslijepljene....Dobrotom uzvišene....
Sa krilima do neba...U snovima zarobljene....
Izmišljene ili stvarne....U grijehu nježnih sjena...
U Dušama, kojih nema.......
Uploaded with ImageShack.us
Ako te put nanese noću do mističnog jezera Brljan,
Ako osjetiš nježni povjetarac na licu....
Nesiguran i lelujav.....Pa zvižduk u predahu puhanja...
u dremljivoj noći.....U nemiru mračnih sjena....
To PROMINSKE BILE VILE izranjaju iz dubine jezera,
dotičući beskraj.....
Duša će ti dodirnuti visine, a trepavice stvoriti lagani zvuk,
Gotovo nečujan....
U osjetljivoj izmaglici, beskrajnog krajolika......
Osjetit ćeš prolazak kroz vrijeme, kroz tišinu....
Svjetovi bez oblika, proći će pored tebe.....
Poput djeteta, širom otvori oči....
Osjeti noć u dubini Duše....
Dočekaj jutro....
Nasmiješi se ljepoti....
Prepusti se snovima......
"Za Nečvensku milu vilu"
Uploaded with ImageShack.us
Uploaded with ImageShack.us
- 23:30 -
