utorak, 13.12.2011.
U susret Božiću...U spomen ma Majku....
"Odbaci sebične želje i ambicije,
velikodušno dijeli ono što ti je u ruci
i nikada ne ustukni pred udarcima sudbine"
Uploaded with ImageShack.us
Jesenje sunce izlazi iza oblaka, tugaljivo i pomalo sramežljivo rasprostire svoju svjetlost svuda oko sebe....Kao da želi reći....Tu sam.....Još trajem...
Još se možete ogrijati na mojem tananom žaru......
Ali koliko dugo....? Ne dugo....! Još malo i zima će zavladati svojim bijelim pokrivačem.....Svojim ledenim sjajem okovat će stabla i ptice, oblake i jutra u kojima će naš dah biti pretočen u dimne oblačke, spremne pasti kao inje na smrznutu zemlju.....Zemlju kao majku, kao ženu.....koja čeka proljeće, da ponovo zasja punim sjajem.....Sjajem žene i zemlje......
Zašto se jednako treba klanjati i jednoj i drugoj....? Zato što rađaju..... Zato što nas hrane......Zato što nas čvrsto drže u svojem krilu...Zato što su čuvarice ognjišta i običaja....
Žena kao majka......Zemlja kao hrana.....
Često zaboravljamo mudrosti koje su nam utkali naši stari, naši djedovi i bake, očevi i majke.....Opijeni uspjehom i bogatstvom.....Zaboravljamo na djetinje radosti u roditeljskom domu.....Radosti male, a tako velike....Na šišarke umotane u zlatne, srebrne i šarene papiriće....Na bombone obješene na bor ili smriku......Na jutra kada smo ih krali i kradom stavljali kamenčiće da majka ne primjeti .....Na radost što su nas sitnice činile velikima i sretnima.....Na opojan miris Divke i Knajpove....
Na miris bakalara na Badnji dan....Fritule......
Na sarmu, pečenje.....na Božić.....
Blagdane vesele i sretne u kojima smo kao djeca pronašli svoj svijet.....Svijet isčekivanja polnoćke, rođenje Isusa u štalici.....Tu radost nije moguće opisati.....Tu radost smo živjeli....Ili nismo...
Samo u krilu majke moguće je osjetiti sve te radosti....Samo oni koji nisu osjetili tu toplinu.....Znaju što je nemati.....Što je jecaj u noći ispunjenoj tugom....Sunčani se dani neće cijeniti ako nema i oblačnih......Tako se ni sreća ne osjeća tako duboko ako nismo iskusili nesreću....
Uploaded with ImageShack.us
Melankolično veče u mojem do kosti ogoljelom svijetu....Svijetu u kojem žive samo uspomene na ljepotu obasjanu blagdanskim svjetlom....
Na BADNJAKE prekrižene na ognjištu vatrene kuće....Na ljude koji sjede uokolo i pričaju priče o svojim radostima doživljenim kroz život....nije bilo tužnih priča....sve je bilo prepuno šušura, veselja....dječijeg vriska....
Suhe smokve, keksi, slatka rakija, višnjevac, orahovac, bajami, orasi, jabuke, naranče.....sve to na jutarnjem blagdanskom stolu...stolu sa mirisom djetinjstva i majčine ljubavi....
Majko, tako te trebam....Tako mi fali toplina našega doma.....Miris kruha, netom izvađenog iz peći.....Miris jutra obasjanog čudesnom svjetlošću Božića....Tvoje kretnje....Tvoje riječi, tako blage, a tvoj pogled obasjan suzama sreće što smo zajedno što slavimo još jedan blagdan sa neobjašnjivim Božanskim žarom......
.Nikada više...otišla si, a sa tobom i čar Božićnih blagdana....
Kada si odlazila beskrajna tuga i bol zgrčila je tvoje lijepo lice, lice bez bora, lice obasjano svjetlošću dobrote....Rekla si: "Zbogom dijete moje, sa neba ću te štititi, a ti ne zaboravi našu kuću....Čuvaj je...Pali svijeću za blagdane...Blagosovi je svake godine i vjeruj da smrt nije i kraj života...".
Majko....Kako nije kraj...? Zar ova praznina može biti nastavak nečeg lijepog.....dobrog....? Dali u toj praznini može biti budućnosti...?
Može dijete moje...!!!
Putuj kroz život na krilima dobrote, pronađi put do šarene duge, zaviri u srce onog koji prima.....U životu je sretan onaj koji daje, a ne onaj koji uzima....Na licu joj vidjeh nedokučiv mir....kao nagradu za sve dobro što je činila....za svu molitvu posvećenu Bogu.....Utihnula je sa sjajem u očima, sa mirom jednog drugog svijeta....Neobjašnjivog običnom smrtniku, a svima tajnovitog i neizbježnog.....
Majko draga....u ovo blagdansko vrijeme prisjećam se tvojih i tatinih priča,
savjeta, uputa.....Priča koje su uzvisile moj život, priča pretočenih u Božansko blago....Tvojih smeđih očiju nježno otvorenih i jasnih kao u djevojčice...Očiju čiji je pogled klizio po mojem licu....a ja sam slušala....Upijala tu ljepotu poput svjetlosne lavine pretočene u vatromet misli....
Tata je govorio...."Samo meternici prodaju svoju zemlju, a budale je dijele..."....Ti bi nadodala: "Ne triba žaliti ni najboljeg komada ako čovjek gradi kuću....Treba poklanjati....Samo ako se kuće grade i djeca će dolaziti"...
Zapamtila sam to majko.....Ivak gradi kuću i ja sam mu poklonila dio zemlje....Kod kuvačuše.....Platio mi je sretnim sjajem u svojim očima....Ovo je njegov sretni Božić....Sa svojim ključevima u ruci...Pod svojim crvenim krovom.....Sada će i njegova djeca dolaziti....Da majko...Sve ima svoje doba i svako dobro pod nebeskim svodom svoje vrijeme.....
Uploaded with ImageShack.us
U ovom svijetu brzog ritma, samo je dobrota jednostavna....Sve ostalo je složeno....A moja tuga za tobom i tatom je vječna....Duboko ste u mojim zbunjenim mislima.....Na našim uzdrmanim temeljima....U našem domu
kojeg patuljci i leptiri čuvaju....I njime kraljuju....
Uploaded with ImageShack.us
.
- 21:45 -
