ponedjeljak, 28.11.2011.
Ne odustajte....U životu uskličnika!!! i upitnika??? Točka je kraj za nasilnike.
Uploaded with ImageShack.us
U navikama što pripadaju samoći, u valu svjetlosti kao putokaz kroz polje zvukova
koji šire božanske mirise i spuštaju ih na moju ozarenu Dušu....
Dušu naviklu na spokoj i mirnoću...
U tišini što me ogrni i ovom sunčevom svjetlošću.....
Jesen je duboko u svojem žutilu.....Gotovo gola.....
Bez odjeće... utonula u ljepotu boja i oblika.....A ja se prisjećam dana kada
htjedoh odustati.....Zatvoriti vrata bloga i odšetati daleko od demona, koji
me svojim prizemnim komentarima htjedoše rastrgati.....
Izdržala sam i sada sa ponosom gledam prema Vama dragi blogoprijatelji...
Vama što mi dane učiniste....ljepšima....
Dane u kojima zaboravljam sve ružno i ostavljam iza sebe....
Vi što carujete ovim imaginarnim svijetom....Vi ste to odredište koje poštujem i volim...
A nasilni klaunovi ostadoše sa svojom karavanom, batrgajući se u blatu....poput sjena
što bježe zrakom pred umirujućim suncem....
Poput svjetiljke što gasne na hridi.....
Poput tjeskobe u noći....
Poput oporih mirisa smrti....
Olinjali pjesnici podvaljuju laži, ostavljaju tragove maglovite i tužne,
sijući srdžbu poput sjemena ambrozije, zalivene jaukom vlastite patnje u svijetu
koji ih ne želi i ne prihvaća kao ratnike bez oružja koje se zove "ARGUMENT"......
Upornost kojom serviraju svoju glupost i žeđ suhog srca i plač duše....
Duše nagrižene suzama u praznom srcu što je odavno mrtvo i ledeno....
Demoni što ne poznaju toplinu, uspavani u jalu i srdžbi, ravnodušnosti prema
dobru i dobroti.....Uporni u nakani kako nanijeti bol, osramotiti i ispod toga
se potpisati.....U tom lutanju stazom sumraka ne razmišljaju o drugačijem
smislu svojeg postojanja....
Želim im da osjete barem malo sunca...... dašak povjetarca....ruku što maše iz daljine....
Da dožive težnju ka sreći....Bol za izgubljenim prijateljem.....Da spoznaju kako
je sve prolazno .....da su samo sjećanja trajna...
Dragi blogoprijatelji....pročitajte post, okrenite leđa majstorima morbidnosti....ne odustajte
nikada.....Napadači su samo sjene što čuče iza zida....Umorni od spoznaje da ne reagiramo
na njihove gluposti.....Poželimo im da žive u krhotinama svojeg prezira....I neka žive
i zato da bi svoje siromaštvo duha mogli prezirati.....
Uploaded with ImageShack.us
S A M O J........ S E B I......./19. 01. 2011.....Tada sam plakala, sada se smijem/
Noć se širi nebom, oko mene nepoznata lica, a na njima odsjaj osmjeha, na mene se spustila tuga i sve je tužno i blijedi poput mračnog sna...
Oblaci dišu, vrhovi planina tužno očekuju još jedan snijeg, spremaju se za još jedan kićeni sniježni ogrtač...
mjesec raste u mojim umornim očima, ptice kruže i ispuštaju prestravljene krikove.....Gledam božanstvo koje
izranja iz ništavila....Zatvaram oči i uranjam u neki drugi svijet.....
Gdje sam ???... U kojem to okrutnom svijetu živim???... Kome se radujem ???...Što predosjećam ???...
A srce lupa, osnaženo ponosom i kao da kaže....Ne daj se....Zadrži svoj entuzijazam.....Ništa veliko se ne
postiže bez entuzijazma....Ali lako je reći.....to treba i moći.....Danas to ne mogu.....
Kakvo me to ništavilo obuzima...???.....Kakva je to nemoć, tuga, ljutnja, razočarenje...???
Što sam očekivala od ljudskih bića....???.....Nagradu...!!!....Ne draga moja....Nema nagrade....Samo bič, znoj i
suze......To si dobila za sve misli...napisane, a ne pročitane....!!!!
Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi pokude....
Gdje je nestala mudrost...???
Svi smo mi s vremena na vrijeme...ljudi, ne ljudi, mudri i podli....Ranjivi i ubojice riječi...
Ništavila koja nestaju u vremenu prolaznosti....
Upaljena svijeća lije voštane suze, padaju sjene i stvaraju privid života u životu koji je slijed smrti
i preporoda.....
E pa neka.....I najveće sreće su se rađale iz patnje i očajanja...
I ova tmina što me okružuje, od koje ne vidjeh klopku u koju sam upala, a iz koje se ne može pobjeći...
Zaboravih da u životu postoji neuspijeh i duboko vjerovanje da čovječanstvo čeka na nju ili njega
da u nama oslobodi istinu....energiju.....i....ljepotu...
Gledam u upaljenu svijeću...u...smrznute voštane suze i zlatni sjaj upakiran u uzdah...
Uploaded with ImageShack.us
Htjedoh napisati najljepše priče, htjedoh dodirnuti nebo, skinuti zvijezde....
Ali ljestve mi bijahu prekratke i ostadoh visiti u zraku.....U tom snježnom zraku u kojem izgubih prijatelje,
stekoh neprijatelje.....U zraku u kojem su se vrata zarvorila.....Mogućnosti nestale.....A snovi se raspršili...
što sam to tako ružno učinila da izazvah bijes meni nepoznatih ljudi...???
Pokrenuše lavinu prostota i postadoše tužna većina, koja uništava sve lijepo, sve ljudsko, sve Božansko....
A budi mržnju....jad i ....očajanje....
Ponašala sam se prema drugima onako kako sam željela da se drugi prema meni ponašaju....
Ako smo svi mi slike i prilike jedni drugih.....Ako imamo ista osjećanja, iste nade, iste strahove, iste greške.....
Zašto nam krv nije ista....???
Zašto se neki pjene, a drugi su božanski mirni...???
Od kuda u čovjeku toliko kletvi....???
Toliko mržnje...???
Toliko ne povjerenja i iskrivljenih misli...???
Zašto svojim neuspijehom žele umanjiti tuđe uspijehe...???
Svojom nesrećom uništiti tuđu sreću...???., A toplu misao u potoke slanih suza...
.
Uploaded with ImageShack.us
Pokušavala sam se jednako smiješiti i prijatelju i neprijatelju, pronaći u svima nešto lijepo.....
Nešto lijepo što ću cijeniti i čemu ću se diviti....I u svima pokrenuti tu iskonsku čežnju za poštovanjem....
Svaki čovjek posjeduje kvalitete vrijedne poštovanja....A ja sam samo htjela da mi i pohvale i pokude
dolaze iz dubine Vašeg srca....
Pohvaliti druge, osmjehnuti se, pokazati brigu, napisati komentar.....Dobrobit je za onoga koji daje kao i za
onoga koji prima.....
Nikada nisam mislila da ću u životu posegnuti za zabranama, da ću nekome uskratiti slobodu riječi...
Ali i sloboda ima svoje granice.....
Demoni su zavladali virtualnim svijetom, sunce je prestalo sjati.....Grobari riječi kopaju rake kako bi
ljepotu riječi zakopali što dublje....da nikada ne ugleda svjetlost dana.....
Umorna od nade da ću promijeniti druge....Mijenjam sebe za dobrobit drugih....
Slušam šum vjetra, žubor kiše, očekujem sunce na zamagljenom nebu....Njegov odsjaj u kapljici vode....
To sunce će otopiti led u srcima zločestih i neće im dozvoliti da se dočepaju moje duše.....Da unište moj
svijet kako bi stvorili svoj......
Umorne oči ispod kapaka puštaju misli da odlete u noć...te misli koje se pitaju......Sa kime se zvijezde igraju
skrivača....???....Zašto je mjesec žut...??? Zašto je nekada okrugao...??? Kome li krijesnice noću svijetle...???
Nema bolje škole od tuge....Iz tuge izranja sva ljepota utopljena u greškama na kojima učimo i stvaramo
dugačak put do istine....
Idem naprijed unatoč sramoti kojoj me izvrgnuše demoni zla....Slijedim svoju misao....Misao budućnosti...
Koja će progutati sve što me ovih dana poljulalo....A nesretnici će i dalje nositi svoj ležaj od trnja i sijati mržnju...
.
Uploaded with ImageShack.us
Drago kamenje se ne može izbrusiti bez trenja, a čovjek se ne može usavršiti bez iskušenja....
U životu ništa nije slučajno.....A ako se nadamo da će se nešto slučajno dogoditi....nikuda nećemo stići...
Možda mi sutra na nebu zasja šarena duga i ljepša misao oslobodi dušu tužnih trzaja.....
Možda zli demoni prestanu spuštati prazne kante u prazni bunar....
Jedino bitno kod svake priče je kraj.....A uspomene su jedini raj iz kojeg nas nitko ne može istjerati......
Uploaded with ImageShack.us
- 00:09 -
četvrtak, 17.11.2011.
Prožetost neba, srca i duše.....
Uploaded with ImageShack.us
Na travi prostrtoj ispod oblaka, što lebdi i nestaje u
plavetnoj boji neba.....
Odzvanja krik usnule ljepote, u srcima što titraju,
osamljenim sjajem umirujuće spoznaje.......
U žudnji za nemogućim,u čežnji za onim što nikada
nije bilo,
U traženju onog što bi moglo biti,
U boli da bismo htjeli, a ne možemo biti.....
Uploaded with ImageShack.us
U vječnom zalasku sunca, u traganju za onim
što jesmo,
U pustopoljinama, nježne pripadnosti,
U slijepoj ne snalažljivosti, u sumraku otužnih ne utješnosti.
Poput ptica što lete prema ishodištu...
Omeđenom sjenom u kojoj prebivamo....
U putovanju misli oblacima srca, u zajedničkom
bunilu, ljubavi i čežnje,
U ispreplitanju rumenih niti, naših duša....
U stapanju misli, u jednu misao....
Utopljenu u ljubav, što izrasta između dva ružina trna......
Uploaded with ImageShack.us
Na stazi iznad oblaka, u životu gnjavaže
i izgovaranja,
U tuzi satkanoj od veselih nota,
poput trenutka poimanja života, u dolini suza,
U kojoj se rijetko plače......
Poput glasa u lišću jeseni, otrgnutom od mirnoće,
Uzduž tijela klizi prozirna izmaglica....
Polegnuta uz rubove što pršte i hlade.....
Dubinu nemira, nadolazećih vremena.....
Uploaded with ImageShack.us
Srce zarobljeno jesenjim nemirom, u mjesecu
ne savršenstva....
U osjećaju čežnje, preslikano pršti, uronjeno u život,
Lišće se mrvi pod nogama, nastanjenim snovima.....
Nestajući u pretapanju svjetla u sjenu
obamrle spoznaje............
Uploaded with ImageShack.us
- 20:12 -
nedjelja, 06.11.2011.
Prvi rođendan na blogu.hr
Sve je počelo sasvim slučajno, sve se nastavilo s razlogom, sve traje sa vjerom da ono što radimo nije slučajno, sve se rađa sa sunčevom svjetlošću
i sve traje u raskoši pera istine....
Hvala Vam svima što slučajno, što s namjerom, prošetaste ovim mojim malim Kraljevstvom u kojem nižem riječi i stvaram rime.....
Bilo je teških trenutaka, napada zlonamjernika.......Ali moja neustrašivost Sokola mi je dala snage da izdržim do danas.....
Moje misli su lutale poput oblaka, ali najčešće su se zaustavljale nad voljenom mi Prominom....
Duša mi je prepuna mirisa djetinjstva......Ona je moj početak i moj kraj....Kraj u kojem ću zaroniti u glatku utrobu prominske zemlje....
Ona je duboko zapretena u mojem biću....
Tu su trudi mojih najmilijih.....
Sa ponosom čuvam svaki kamen i ljubim ga sa strašću i zanesenošću.....
Promina je iskra u oku ispunjenom svjetlošću...
Promina je muka njenih žitelja , na usijanom žaru sunca.....
Prominu grlim, dok mi mjesec na glavu prosipa
buice svojeg srebra.....
Zaneseno tonem u rijeku blistavih valova......
Meni najdraži postovi.......A Vama?
TRI SLIČICE NA NASLOVNICI BLOGA.HR
Uploaded with ImageShack.us
KAMENI SPAVAČI
"Tlo drhti pod nogama, sjećanja jure pred očima....priča teče....Misao mjesecu kliče i do njih će stići, prije moje duše....."
VIĐENO MOJIM OKOM
"Ti si pjesma izbrazdana vjetrovima s juga,
Mistični zvuk razbacan pored puta,
Moj tihi mir s onoga svijeta,
Hladna kiša na licu zemlje,
Zavičaj, što teče mojim krvotokom,
Zarobljen u svijesti i podsvijesti....."
SRETAN USKRS
"Uskrs je, otvori svoje srce, pusti čaroliju neka teče, neka iz tvoje ranjene duše isiše djeliće tvoje energije, energije koja će otkloniti kamenje straha i
tvojem srcu dati sasvim drugu dimenziju....
Ne dozvoli da te obuzme umor i osjećaj beznađa....
Učini ne očekivanu gestu dobrote.....
Neka ti u očima zablista suza sreće...
Voliš li nekog.....usudi se to reći....
Makni se sa ivice ničega....budi slobodan...pobijedi strah...
svjetlo....mrak....mržnju....smrt...."
Uploaded with ImageShack.us
CRNA KRALJICA .........Legenda.....ili ???
"Medvedgrad blista na vrhu gore, zatočen legendom ili istinom, divlje cvijeće miriše gorkim mirisima....sve je mistično, spaljeno kamenje leži naokolo, sve nestaje, samo je vatra ne uništiva.
Žena u crnom, blijeda lica, kraljevskih kretnji, sa sjajnom pratnjom luta gorskim stazama.....Čas dobra.....Čas opaka.....
Ta mitska figura, nastala iz narodnih priča o ženi iz vilinskih dvora....Koja je svojom dobrotom usrećivala narod koji je vapio za kišom, a Kraljica im
usliša molbe......"Padne silna kiša, padala je bez prestanka 13 dana, voda je rasla i stvorila 13 jezera u koritu Crne rijeke....."
A onda druga legenda kaže...." Jašila je Vranca iz čijih su kopita frcale tisuće iskri, a u malim seoskim kućicama drhtali su kmetovi, ledila im se krv u žilama....Slabo hranjeni, slabo grijani, odjeće zalijepljene za tijela...Poznavali su drugačiju....Opaku Kraljicu...."
CRNA KRALJICA........Legenda ili ???.......Priča druga.....
"Crna Kraljica je ostala sama, pustoš bijaše u njenoj duši, u mračnim noćim je dozivala voljenog Jeronima...
Kažu da je samo noću izlazila i lutala medvedgradskim perivojima....Sa crnim gavranom na ruci, jašući Vranca, a pored nje Jeronimov Sokol....
Tjeskoba je bila njezin svakodnevni saputnik.....Gazila je po polju ivančica, koje su lelujale na povjetarcu.....Orošena noćnom svježinom....Lica oblivenog suzama, jecala je poput huka sove u mrkloj noći....."
Uploaded with ImageShack.us
KRALJICA TUŽNO SRCA......Kararina Kosača Kotromanić....
"Razoreno je jedno Kraljevstvo, stvoren je drugi besmisleni svijet, svijet novih boja, novih likova i priča. Kraljica je zaboravljena, traje kao legenda, kao i sve naše priče u svijetu kratkog pamćenja....
Hrvati u Bosni, sramežljivo štuju svoju Kraljicu tužnog srca....Ostali su običaji, pjesme legende....ostali su crni rupci kao znaci žalosti za njezinom tužnom sudbinom....Ostali su fijuci vjetra što odjekuju među liticama Kraljeve Sutjeske....dozivajući Šimuna i Katarinu da ih legenda vrati u Kraljevstvo blistavih valova...."
LEGENDA O BANICI.......VLADISLAVI LACKI....VLADARICI NEČVENA, KLJUČA I KNINA.......
"Banica jogunasta i otmjena, ne odveć lijepa, ali ratnica, pred čijim su mačem strepili i plemići i kmetovi....U svojim utvrdama, Nečvenu, Ključu i Kninu, rasprostirala je karte i crtala svoje vojne pohode u borbi sa Mađarima i Bošnjacima.....
Legenda živi i danas....Banica jaše Križevim njivama.....Pojavljuje se na Nečvrnskom Megdanu, projuri gradom Ključem i sa visina grada Knina promatra svijet ispod sebe....A drveće izvodi svoju igru sjena, koje izgledaju poput Crnih ratnika, što mrtvim sjajem blistaju na vrhu slomljenog koplja u kaotičnom svemiru....."
LEGENDA O PRINCEZI MILJEVI.....
"Sjajni svatovi krenuše prema gradu Bogočinu....Najednom se na nebu otvori rascjep, vjetar je zakovitlao lišće, nebo se zamračilo, stabla su se povijala do drhćuće zemlje.....grimizni sjaj je potamnio, a ispod klisura rijeke Krke doleti krilati zmaj...Vlastelin Martinušić, ugrabi zlaćanu Princezu, te je odnese u jezero Brljan...
Ptice su utihnule, sunčeve zrake su poput vodopada potonule u dubinu jezera....Sjajni svatovi su popadali u svojem tragičnom dostojanstvu.....Samo se miris divljeg cvijeća uzdizao prema nebesima...."
LEGENDA O GRADU MAROSU......O LJUBAVI PATRICIJE I
HRVOJA.....
"Oči su im se dodirnule u pogledu, trepavice su zatreptale, samo se uzdah oteo iz grudi dva bića što su na izlazećem suncu izgledali poput dvije kaplje krvi u sjeni popucale litice.....
Hrvoje prožet nježnom boli, sam u svojem određenju, u kristalnom sjaju pogleda, a rukom u talasastom trzaju, priđe Patriciji i kao u nekom snu lice mu se rastoči u blagi smješak....Pogledom sklizne do Patricijinih drhtavih ruku i poput vode što otiče sporo i duboko, dodirne je vrhovima svojih prstiju u miru i nespokoju....
Sunce je već visoko sjalo iznad drveća, do njih je dopirao zrak što odiše blagom smirenošću.....Utonuše u carstvo mašte...."
Uploaded with ImageShack.us
MAČAK PEGULA......
"Noć se davno spustila niz večernje haljine, vjetar ljulja ogoljela stabla, a grane strše poput ruku čežnje za izgubljenom nadom, koja se pretvara u zapljuskujuće valove na oceanu pare.....Ljubav je svijet obojila mačijom nježnošću....Crni su oblaci zaklonili sunce, zemlja se trese od tuge, a Bogovi na nebu rasprostiru karte svojih misli u koje će zacrtati slijedećeg smrtnika....
Pegula je vrhunac moje poezije, on je početak i kraj u tom čudesnom životinjskom svijetu....On je bjelina na slikarevom netaknutom platnu, on će nepomičnom snagom vladati metežom ovoga svijeta...."
SOKOLE MOJ.......
"Sokole moj!!!!! Nemoj nikada zaboraviti našu kuću, nemoj dozvoliti da se u njoj ćukovi legu, samo se u tebe uzdam...
Dragi tata!!!! Nisam je zaboravila, ja živim za svaki slobodni trenutak koji provodim u našem domu...
I sada sam ovdje, nisam čekala da nestane očaj kako bi me ispunila nada...Nisam mislila na strah koji me je obuzimao u noćima ledenog mjeseca .....Samoća me je tištila i tješila...Ti i mama ste u svakoj biljci, voćci, svakom kamenu, u dahu, u svjetlu i tami i gdje god da krenem prati me tišina.....Čas prijeteća, čas umirujuća, kao slaba jeka iz prošlih života..."
VISOVAČKI SUTON.........
"Na ovom sjelu svih počela ....U surovosti kamena dalmatinske Zagore...
Tu na osamljenom otočiću, pod okriljem Gospe visovačke, smjestili su se skromni franjevci....Oni svojim stoljetnim marom, oplemeniše svoje obitavalište i dadoše mu pečat duhovnog blagostanja....."
MOJ MALI MUZEJ USPOMENA.......
"I dok se vjetar nadimao i tjerao oblake, bljesnula je vizija u kojoj sam vidjela malu kamenu kućicu, mali muzej sa svim Vama i meni dragim stvarima....Tako se riječ pretvorila u djelo i tu pored naše kuće, niknulo je malo kameno zdanje, kao spomen, kao rijeka što zrcali plavu voju neba....Ljudi dolaze, zjenice im se šire i blistaju i lebde poput zvijezda u noći....."
Uploaded with ImageShack.us
ČEŽNJA..........
"Izronio je iz dubine mojeg bića, uzdrmao temelje svijeta,
Otvorio vrata svijetla, otpuhnuo dosadu, na trenutak stvorio
veselje u sivilu života...
Oblaci plove između dva svijeta, kao da znaju da samo oni
mogu premostiti ne premostivo...
Kao da znaju da samo u visinama, suze postaju potoci,
koji će zauvijek teći.....
SAMO ŽENA..........
"Kao svjetionik u svemiru....Kao ruža koja treba sunce...
Kao žena kojoj treba ljubav....Kao Kraljica svijeta i ropkinja želja...
Prelazi pogledom preko nebeskog svoda,
Čekajući treptaj Božanstva i mliječnu maglu....
Što se uzdiže do njegovog sanjivog pogleda....."
OD KAMENA DO SUTONA......
"Pronađoh srce u kamenu,
Osjetih mirise prošlih vremena,
Srce začarano ljubavlju ljeta,
Modrim te ćutim.....Modrim te slikam,
Modrim do kraja svijeta...."
KADA TE TUGA DOTAKNE......
"Rasčupana i mokra, zanesena i smetena,
U potrazi za kamenom prošlih vremena,
Iz kojeg će niknuti nova legenda......
Savladiva i ljupka u svoj svojoj ne savladivosti...
U toj buktinji žive vatre, u tom moralnom tkanju,
U tom crnom sjaju što svjetluca, zamršenom
nježnošću....
razlomljenom na komadiće, čudesne slagalice...."
Uploaded with ImageShack.us
LEGENDA O KNEGINJI MARASI.....
"Grimizno sunce zasja svom snagom...Dvije siluete stopljene u jednu...Samoća je napustila njihova srca, drhtali su u čežnji i zanosu poput listova breze nošenih nježnim povjetarcem,...Kneginja nježno prošapta....Ako rodim kćer zvat će se Promona i biti će vladarica grada što iskri bogatstvom detalja......"
"Kao što jednom u komentaru reče: " Očaran Vašim Legendama, osjećam zoru , sumrak i sunce što kratkotrajno lebdi na rubovima dana.
Vaše riječi odzvanjaju u mojem srcu osamljenim sjajem umirujuće ljepote, Klanjam se Kraljice"......I na kraju Kratki filmić "Crnoj Kraljici s Ljubavlju".....Hvala Vam neznanče......
- 22:25 -
