ponedjeljak, 22.08.2011.

Visovački suton...

Htjedoh objaviti novu legendu, stvorenu mojom maštom u koju utkah ljubav beskrajnu.....Ali mišljah......Legende se čitaju kada malo zahladi.....Kada se stisnemo u toplim domovima.....Kada stari prijatelji dođu i požele se mira i topline......



Uploaded with ImageShack.us

Visovac je stvaran, Visovac je ljepota što traje i duhovnost nam daje....
Smješten na uzburkanoj i blistavoj rijeci Krki, među Gredama, gdje
se naglo smiruje i čini jezero veličanstvene ljepote....
Na tom jezeru....otočić...., a na njemu, drevni, tihi, spokojni samostan...
Visovac sija poput pouzdanog plamena,
u tami mojih pretpostavki........




Uploaded with ImageShack.us

Oko njega krš, pogled prema gore....beskrajni obzor,
Plavetnilo, iskričavo i vječno u koje se utiru sive klisure....s nikada istraženim
Babin-gradom...
U kamen uraslo zelenilo, satkano raskuštranim žbunjem,
Rijetka stabla, svojim raskošnim krošnjama, sežu do
zažarenih hridi.....
Uranjam u tu ljepotu, što me obavija, mekano i razdražujuće, poput svile....




Uploaded with ImageShack.us

U sumraku mojih čežnji...
Visovac obavijen odbljeskom sunca, na mirnom jezeru,
pomućenom vrućinom...u uzvišenoj snazi ljeta....
Plavozelena površina vode u kojoj titraju odsjaji vrba, jablanova i čempresa...
Kliktaj orlova i sokolova stapa se sa nježnim pjevom slavuja....
Okružen obrađenim vinogradima i njivama...
djelo vrijednih ruku redovnika....
Miris kadulje i smilja....Obojene umorom ljubavi...
u ozračju sutonske svjetlosti, prepune rumenila.....




Uploaded with ImageShack.us

Pratim tok rijeke, slušam šum slapova,
uživam u sivoj divljini i pitomosti.....,
a trnje oštro i drhtavo, ublaženo mirisom ruža, đirana i oleandra...
Izvornost Zagore na jednom, jedinstvenom, ne ponovljivom mjestu....
Blaženi osjećaj mirnoće,
oko sviknuto na metež i gradsku vrevu,
kapci spušteni na pola.....Kružim krajolikom....
Osluškujem tišinu....Osjećam konačnu svrhu svijeta....
Na ovom vjekovitom sijelu svih počela....U surovosti kamena
dalmatinske Zagore...Tu na osamljenom otočiću..
pod okriljem Gospe Visovačke, smjestili su se skromni franjevci..
Oni svojim stoljetnim marom oplemeniše svoje obitavalište...
i dadoše mu pečat......Duhovnog blagostanja.....




Uploaded with ImageShack.us

Uzbuđeni galebovi kruže, nemir u očima titra...
Srce polako pronalazi svoj mir na putu do uzvišenog cilja...
Ovako....Oprezno....Nježno....Drhtavom rukom...
I Dušom uronjenom u VISOVAČKI SUTON...........




Uploaded with ImageShack.us




- 02:25 -

Komentari (35) - #

<< Arhiva >>

Linkovi








Free counter and web stats




Sad kada došla si
ova ljubav neće prestati
Ni ova noć ni ovaj dan
Ni ovaj život ni ovaj san

Jedina, tebi ja
vjerujem bez pitanja
Pogledom govoriš
više nego riječima
Napokon nasmijan,
ja ti miran poklanjam
Ovo srce što pred svima otvaram

Zagrli me jako, najjače što znaš
Ljubi me polako, Tebi pripadam

/Klapa Cambi/




ISKRENE ČESTITKE.../Šmrika/



I dok još pijem kavu bez šlaga,
od srca primi čestitke kraljice draga.
I pošto ne znam koji vitar puše,
Primi iskrene čestitke kraljice duše.
Brzo je prošla godina ova,
u lipoti tvojih legendi i slova.
Lipo je uvik tvojim blogom skitati,
Divit se lipoti izričaja i sa srcem čitati.
Neću ti ništa oduzimati niti zbrajati,
samo moja žalja je, da ćeš nam još dugo trajati.
Obični sam čovik a ne gospodin ili pan,
kraljice draga od srca čestitam PRVI ROĐENDAN.

____________________________________________________________