nedjelja, 14.08.2011.
Oko moje.....
"S ponosom nosim bol svojih noćnih mora,
S jecajem dočekujem svitanje nikad ne
svanulih zora.....". /Misic/
Uploaded with ImageShack.us
Srebrno svjetlo zore obasjava stare Dvore, vraća sjećanja na djetinja
prostranstva....U kojima je sve izgledalo veće i ljepše....
Drhteći na jutarnjoj rosi...gledam vaša prekrasna lica, lica koja
su odredila budućnost, zacrtala putanju prošlosti i usmjerila da
vijuga sadašnjosti pleše svoj neodoljivi ples svjetla i sjena...
Djetinjstvo pored dida i babe, djetinjstvo utonulo u dodire, nježne, tihe
i mirne.....Djetinjstvo ucrtano u reljef zemlje, zemlje boje čokoladnog
slada......
Sjećanja su vedra, blaga poput purpurne perjanice, što se noću spušta
na umorna i izrađena tijela.....Tijela koja su nas štitila, hranila, milovala
i učila da budemo ljudi...... da volimo plavičasti mrak....da uživamo u
svitanju što plazi iz noću odmorene zemlje.....
Ta čudesa stvorena ljudskom rukom, to sunce što se u suton
stropoštava iza grabova i drača.....taj zapad na rubovima svijeta....
Govorili su: ......To je Carica od žena....Visoka i snažna, stopljena sa
sunčevom svjetlošću....Očiju boje zemljina sjaja....Kose blistave poput
paunova perja.....A ruke, duge i nježne, kao dvije iskre stopljene u deset
prekrasnih biljki, što će izrasti u zrele voćke na pragu jeseni.....
Uploaded with ImageShack.us
Oko moje.....
...Nedaj da ugasne vatra na našem ognjištu.....Dok živiš, tu
sliku nosi u svojem oku.....Ne briši suze.....Neka teku.....Neka vlaže naše
Dvore....da zorom zablistaju svojim punim sjajem....
Samo tako ćeš osjetiti dodir izrađenih ruku,
Miris kruha ispod peke,
Dah prošlih vremena,
Kas naših konja...Lisca....Sokola ....i....Sivca....
Neka te ne plaši zima....Oko moje.....Neka vatra plamti....
Neka zagrije duše naše....
Ponesi tu sliku na kraj svijeta.....Uzdignute glave, nosi je u svojoj svijesti,
Ponovo se vrati u naše Dvore u naše kamene kuće....Na naše sivo....
Pepelom prekrito ognjište.....
Bako moja......
Velika i lijepa, u crno odjevena, sa okrugom.... na glavi Carice....Sa osmijehom šarenim, što pobjeđuje pokretljivost...
Sa suncem na uspravnim leđima, što će svaki tren skliznuti na popločano
dvorište.....
U tom raju uspomena.....Na crvenim ljuskama crijepova,
Sa ciglenim pijetlovima na obadvije strane krova... upijam drevne mirise i
stapam se u rasprostrtu sadašnjost .....na rubovima razbacanog sela....
poput dječijih igračaka........
Uploaded with ImageShack.us
Pronađoh je odbačenu, hrđavu i samu, u kutu tavana.....kao priviđenje,
oko nje paukovi i zalutali miš....kao sjenke, bolne i sjetne.....
Sjetih se tvojih ruku.....Ugledah bijela i crna platna....
Lancune i bile okruge, šarene traveše, bljuze dugih rukava.....moje male
haljinice...bijele....posute šarenim cvijećem, poput tatinih bonbona iz
neke druge priče....
Isčupah je iz zagrljaja tame i spustih na popločano dvorište u hladovinu smokvaća....ispred klupe....
Kada se umoriš od nebeskih visina bako draga, sjedni za svoju Singericu ,
samo sjedi...tu pored mene....tužne i same......
Obojah je u tamno sa odsjajem mjeseca.....Baš se tako ćutim...
Sutra je Velika Gospa, a nikoga nema.....Svi ste gore...
Mucavi zrikavci pjevaju pjesmu ljeta, vjetar miluje moje lice uspomena,
prazno gnijezdo....napustili su ptići....a vi svi gore kod Gospe Čatrnjske,
zašuštat će te noću....poput papira, nošena burom prema usnulom jatu
vrabaca......
Uploaded with ImageShack.us
/slika ognjišta...Misic/
- 22:00 -
