utorak, 07.06.2011.
Kada te tuga dotakne.....
Uploaded with ImageShack.us
Kada te tuga dotakne....
Sunce putuje nebom, planina se uzdiže nad obzorjem,
Zaslijepljena svjetlošću, sagiba glavu,
U rukama Crna ruža.....simbol ili znak, tragedija ili neminovnost???
Kada te tuga dotakne....
Vječnost otvara prolaz, zamahuje nevidljivim krilima,
A duše smrtnika neznaju razlučiti,
Što je prolazno, od onog što je konačno....
Kada te tuga dotakne...
U sobi srca, pokušava pronaći ključ i dokučiti,
Gdje je nestala istina???...Dali traži svoju izgubljenu polovicu?
Ili luta, izmaglicom krša,
Tražeći sjaj, ledenih kristala u rosi izgubljenog jutra???
Kada te tuga dotakne....
Srdžba razdire biće, izobličuje um, iskrivljuje stvarnost,
ubija dostojanstvo.....
A prolazna ludost, stvara nemir, kao da želi povjerovati,
Da će trajati zauvijek.....
Kada te tuga dotakne....
Iz modrih nebesa, spušta se mokrina, kao kiša,
Kao ravnodušnost, koja će stvoriti razvaline,
Na licu, vlažnom od suznih kapi,
Razlivenih u potok sjećanja......
Kada te tuga dotakne...
Rasčupana i mokra, zanesena i smetena,
U potrazi za izgubljenim kamenom, prošlih vremena,
Iz kojeg će niknuti, nova legenda,
Savladiva i ljupka u svoj svojoj ne savladivosti....
U toj buktinji žive vatre, u tom moralnom tkanju,
U tom crnom sjaju, što svjetluca..
Zamršenom nježnošću, razlomljenom na komadiće,
Čudesne slagalice.....
Kada te tuga dotakne....
U svojim nakanama, u baštini svojih predaka,
U kulama svojih sjećanja, u rijeci blistavih nadanja,
U mnoštvu lica istog Boga, u svijesti vlastite stepnje,
Stvorio se ocean, o kojem je sanjala, a nije ga poznavala....
U srdžbi i gorčini, pogođenoj žicom taštine,
U zamoru misao utihne,
U suhom stropotu blatnjave staze,
Bezlična masa utone, u sićušnu točkicu,
Na proplanku vječnosti......
Kada te tuga dotakne....
U svojem savršenstvu,
U srcu, koje piše ne savršene note,
Titraj zore, navješćuje bitku sklada,
U neskladu panike....koja ocrtava lice nove stvarnosti....
Uploaded with ImageShack.us
- 22:40 -
