srijeda, 30.03.2011.
Samo snovi
Uploaded with ImageShack.us
Samo u snovima bivamo i jesmo, samo nas snovi čine svojima i slobodnima, nebeske livade u jednom pogledu, u jednom treptaju, iza zidina prošlosti, jutro nas kupa svojom svjetlošću.
Tko je sve prošetao ovom ledinom??? Tko je sve sa ovog mjesta zazivao svevišnjeg???Tko je prohujao životom i otišao na put bez povratka???
Ta modrina, koja udahnjuje nadu, a grimizno sunce ponire duboko i samo odsjaj u rijeci Krki, odražava njegovu grobnicu, a lica, misli i molitve davno otputovaše u zemlju natopljenu krvlju neznanih vojnika.
Prožeta blagom toplinom, pogleda uprtog u zidine neznanih graditelja, s neba se spušta noć i podiže se vjetar, a sivilo Burnuma, kao i onda tako i danas strši u nebo. Gdje li je nestao mjesec?Tko to skriva zvijezde? Dali to vijetar jeca, ili se Bog sukobljava sa bezimenim pjesnikom, ili kakvim Božanstvom. I na ovom mistično mjestu sam pisala svoje stihove, koji puta stvarne, koji puta imaginarne.......Svaki puta ponovo začuđena.....Razmišljam , dali je umrijeti jednako lako....kao i začuditi se..???
I ova je došla kao crna ptica što leti u maglu..............
Sanjala sam noćas, tvoje tople oči,
okvire prirode, i put što te nosi,
isplakanu suzu, u turobnoj noći,
zdanja plavog mora, i val da te nosi.
Rituali čudni, zimzelen i trava,
jesen lijeno zijeva, ptica tužno leti,
nerođene misli, fobije i java,
horizonti prazni, ti si uzrok sjeti.
Eliksir daljine, svaki dan te bliži,
šetališta prazna, vertikale grada,
tvoj korak tišine, mojom šutnjom vlada,
plimom raste ljubav, prkos nijemo pada.
Ćudljiv mjesec žmirka, dok se nebom šeta,
vjetrić tiho piri, u granama bora,
cvrčak tužno jeca, nema vrućeg ljeta,
zanos žuri tebi, pored plavog mora.
Krhka grana škripi, prolaznost je lomi,
stazama našim, nebo se prolama,
ako ti je teško, tugu zatomi,
tvoje mjesto prazno, danas sjedim sama.
O, kako bih rado da si sada ovdje,
da stoljetna stijena, ne zjapi u prazno,
teško mi je danas, bol u duši grca,
s tobom ode radost, i dah mojeg srca.
"Mi smrtnici, postižemo besmrtnost u stvarima koje ostaju poslije nas, koje stvaramo zajedničkim snagama". /Ajnštajn/
- 18:35 -
