ponedjeljak, 27.12.2010.
BEZ CENZURE
Dragi moji Blogo prijatelji!
Šećem lagano od posta do posta, čitam Vaše komentare i pitam se zašto imamo potrebu, vrijeđati, ismijavati, prozivati i sve to činiti ne vezano za temu POSTA.
Uploaded with ImageShack.us
Pogledajmo se u ogledalo sve dok ne shvatimo da je naš najljući neprijatelj naše vlastito JA. Možda nam napokon zasvjetli čarobni trenutak i shvatimo da na svijetu postoje tri vrste ljudi.....Prvi uče iz vlastitog iskustva - oni su mudri.
.....Drugi uče iz iskustva druhgih - oni su sretni.....Treći ne uče ni iz vlastitog iskustva, ni iz iskustva drugih - oni su budale.
Željela bih da svi pokušamo stajati na vlastitim nogama, da odbacimo strašne štake samosažaljenja i samoprezira, kako prema sebi tako i prema drugim ljudima.
Zar nije ludost, stajati pored puta i zavidjeti uspješnim i bogatim, a u isto vrijeme ne poduzimati ništa za samoga sebe, misliti da su drugi obdareni posebnim vještinama, izuzetnom inteligencijom, herojskom hrabrošću, trajnom ambicijom i drugim izvanrednim kvalitetama koje ti ne posjeduješ?????????????
Zapitajmo se, dali su oni svakodnevno posvećivali više vremena, sebi i svojem nauku? Dali su njihova srca brže kucala? Dali su u sve unosili više žara? Dali je u njihovim dušama više ljubavi, drugačije ljubavi nego mi sami možemo proizvesti zbog svojih prizemnih strasti i siromaštva duha?????????? Ne ....dragi moji.....sve se može postići upornošću , ništa ne pada s neba.....Bog nema miljenika........Svi smo mi stvoreni od iste gline....
I zato moramo znati da tuga i nezadovoljstvo nisu naša sudbina....Čak i najuspješniji ljudi na svijetu pate od razočarenja i neuspijeha, ali oni , za razliku od nas znaju da nema mira bez neprilika, ni odmora bez napetosti, ni smijeha bez tuge, ni pobjede bez borbe i da je sve to cijena koju plaćamo životu.
Nekada smo, možda, tu cijenu plaćali dobrovoljno i lako, ali stalna razočarenja i porazi pokopali su našu vjeru, a zatim i hrabrost, kao što i stalno kapanje vode vremenom uništava i najjači granit. Ostavimo sve to iza nas, nemojmo da nam život prođe u sjenci drugih i nemojmo se kriti iza isprika i alibija.....jer mi prolazimo, a vrijeme neprestano traje.
A sada dragi moji, komentirajte, nema brisanja, nema cenzure, recite svima sve, završimo ovu godinu sa svim našim frustracijama, a u sljedećoj Vam želim da se naoružate strpljivošću, upornošću, znanjem, marljivošću, kao što mrav gradi svoj mravinjak. !!!!!!!!!!!!!! Dio po dio, misao po misao, korak po korak.
S R E T N O i B E R I Ć E T N O U 2011. G O D.
- 23:10 -
petak, 24.12.2010.
SRETAN BOŽIĆ
Prva je ura Badnjeg dana, tisuće čestitki u kišnoj noći traže svoj put, neka moja čestitka pronađe put do svih Vas, neka Vam donese tijelu zdravlje u dušu mir, u misli radost, u srce mladost.
Neka Vam svjetlost Božićne noći, daruje ono što ljudi neće moći. Te puno sreće i lijepih snova, neka Vam donese Božić i Godina No
va. Vaša C.K.:
- 00:40 -
nedjelja, 19.12.2010.
Pisma prekinutih veza
XXXX
Tako hladnu kišnu kap neću više doživjeti, ni miris ustajale Ilice što me to veče pohotno razotkri, bez imalo milosti. U odluci ostadoh upitnik, čovjek, znak, tramvajska pruga i jedna antena za drugi program iznad prekoputnog Konzum.
Iz ljubavi prema Tebi i mržnje prema samoći, po hladnoj kiši šećem tamnim ulicama, upečatljiva večer kolat će mojim žilama do jedne stvarnosti koje se od tada ne bojim, a da bar ne postojim. Tvoje su oči kao moje, a koža puno, puno savršenija nego prije rata, a usta ostadoše dužna, za razliku od onog što smo željeli i činili.
Kome pišem, SEBI, da se divim da od tisuće misli bilježim jednu, da Te još jednako ljubim.
Mi griješimo, ali smo još uvijek tu , živi, a nećemo htjeti, a goriti u htijenju da se vidimo, nećemo smjeti, a smjelije no ikad koračati životom, ne okaljana obraza.
Mi ćemo tvrditi, a tvrdnja će nas tući u glavu, sve može popustiti osim ljubavi, i razum, i šutnja, i šaka u vrata.
Toliko,.......jer te ljubim i kad silno šutim.
02. listipada 1980.
XXXX
Ide deseti sat jedne zagrebačke sasvim obične noći. Nema nikoga na Gornjem gradu, usnuloj opatici u crkvu promiču miševi golaći.
Ulice bez straha šeću po svojim pješacima, komarac bezvoljno oblijeće neke kratke ljubavi, kao da čuva bodlju za nešto jače......instikt mu kaže, preživi li zimu, netko će doći i u bolu se smijati, što postoji, što traje kao morska hrid u moru vlastitih suza.
Danas dobih i Tvoju drugu razglednicu, beskrajna sreća, kao da dočekah Novu godinu, ali kao da i nije Nova godina kada je nemaš kome čestitati, kao da nema zvijezda, u samo jednom pogledu prema ptici, koja i ne leti.
Promiču tramvaji i niti jedan u odlasku ne ostavlja prazninu, ne obara glavu, ne bilježi u svoj vozni red, nemir rastanka. U ovoj noći pronalazim nešto od onog što priroda daje bez kredita i bez jamaca , pa zar se nitko ne zna nasmijati, pa zaplakati, otvoriti pa bolno stegnuti grudi, prasnuti u smjeh, briznuti u plač ili "naprosto", izustiti pet suza.
Ako ima netko, kome to ništa ne znači , taj mi neće pomoći jer vihor provedenih trenutaka sa Tobom ulazi u sobu i donosi sve što mi ne dostaje.
03. lipnja 1981.
- 11:07 -
nedjelja, 12.12.2010.
KUD IVO TUD I JA
Jasmina Popović kaže, " Svi za jednoga, jedan za sve" ; " Svi na jednoga, jedan u zatvor."
Zgodan, obrazovan, elokventan, poliglota, bahat, sve je to Ivo Sanader, čovjek kojeg
su obožavali, a sada se ti isti zgražaju i okreću glavu, kao, ne vide ga....Ne mogu se oteti dojmu
da je Ivo sve radio sam, ne to je nemoguće. Kako je moguće da Ivina najbliža suradnica i prijateljica Kosor, ništa nije znala, Jarnjak, tajnik stranke, nula bodova, Šuker, ništa, a da ne spominjemo Šeksa, mudru SOVU, kojem ni muha ne proleti,a da je on ne registrira.
Naša Premijerka je zagrizla vrući kesten i sada je peče po jeziku, možda bi ga htjela ispljunuti, ali sada je prekasno, kotač korupcije se vrti strelovitom brzinom, nema natrag, Jadro do kuda seže korupcijska hobotnica???????????
" Kuda Ivo tuda i ja" , " Ivo dragi prijatelju" , daj čovjeku vlast, pa ćeš vidjeti tko je, i vidjesmo. Idi draga Jadro, to je put popločan trnjem, koji si i ti posijala, kuda ti tuda i tvoji sadašnji puleni........A što je sa strankom???? Palite li posljednju svijeću na grobu umirućeg HDZ-a?????????Dali će narod cijeniti tvoju "hrabrost"? Dali će honorirati stranku???....sumnjam.....
Sada pijetlovi love u mutnom....kukuriču li kukuriču.......jadna li nam majka ako nam zakukuriču u Banskim dvorima. E moj Ivo......kome si ostavio stranku?....Svojoj dragoj prijateljici,,,,koja te je izdala prije svitanja.
Nije mi namjera braniti Ivu Sanadera, ako je nevin on će se sam obraniti, a ako je kriv, sam pao, sam se ubio. Ivo što ti treba 400 kvadrata, vreće novca, ako je istina, eto sada si u 15 kvadrata i nisi nezadovoljan, barem tako kažu novinari. Nije slučajno da se u isto vrijrme hapsi Ivo, smanjuje kazna Šljivančaninu, hapsi Merčep.
Ali ne, ništa nije važnije od hapšenja Ive Sanadera, Šljivančanin i njegov krvoločni pohod na Vukovar je zaboravljen, smanjena kazna, ma to je normalno....Mislite li da je to slučajnost?....Dali iza svega stoji dogovor...? Kakav...? Tko ga je dogovorio..? Premijerka ili........????? Dali je Tadićev dolazak, pljuska Hrvatskom dostojanstvu..
Što si sve Jadro spremna učiniti da ostaneš na tronu??????????
Merčep......heroj ili zločinac...??? nebih o tome.....njegovi vojnici su napravili strašan zločin, na desetke nestalih i ubijenih civila, majka i kćerka od 16 godina ubijene i bačene u jamu na Sljemenu....Strašno.....Za to se mora odgovarati. Hapšeni .....Oslobođeni.....,a priznali zločin.....o tome bi i Sova mogao ponešto reći, u to vrijeme je bio vrlo blizak Merčepu, privatno i politički... Kada biste progovorili istinu, spasili bi i sebe i dostojanstvo svih nas, učinite to zbog našeg ponosa, koji je toliko poljuljan da se klackamo na rubu ponora.
Ivo u pritvoru, Vukovar u noćnoj mori, Tomo u bolnici, a šta mi imamo od toga, .....nezaposlenost.....neizvjesnost koja ubija, tugu i žalost...Pjetlovi kukuriču, kokice kokodaču....Svjetina čeka na rubu i viče KRALJ JE GOL.... Sve će to proći , jer hrvatski čovjek ima kratko pamćenje, sve se zaboravlja, zaborav je jedini kontinuitet hrvatskog čovjeka.....Franjo je rekao: " Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni zašto". A Ivini bivši prijatelji kliču: " Sve za Jadru, Jadru nizakog"......Živi bili pa vidili....Živi bili pa zaboravili.......
- 22:13 -
nedjelja, 05.12.2010.
KAKO POSIJEŠ, TAKO ĆEŠ I ŽETI
Petak popodne, sasvim običan dan iza mene, tako i ostatak dana ispred mene. Prijateljica, dramska umjetnica,a
ujedno i predsjednica nečega u jednoj maloj političkoj strančici, poziva me na jutro poezije,subota 11 sati cafe
"Berka", u Berislavićevoj ulici.
Nisam baš nešto raspoložena za jutarnja recitiranja, više volim popodneva, to je moj dio dana kada sam bliže sebi.
Brzo sam prevladala to neraspoloženje i postupno shvatila da je svaki dio dana tvoj, ako ga učiniš svojim.
Doista na čemu se temelji ljudska razdražljivost....? Pa vjerojatno na tome što još nisam popila svoj
kalež gorčine...
No moja prijateljica ima ideju da prisutnima podjelimo vrećice pšenice, jer je za to vrijeme, Sv. Luca je drugi tjedan, pšenicu treba posijati. Kako rečeno tako učinjeno, odmah se primismo posla. Usput se sjetih nečije mudre izreke, "Dovoljno je da me netko gleda, pa da budem što jesam," , to je naša svemoć, a onda drugi oblik svemoći
je taj da je dovoljno da me nitko ne gleda pa da više ne budem ništa.
Za tren su sašivene platnene vrećice u svim bojama, naime druga prijateljica prava rukašica čija je mama bila šnajderica ostavila je iza sebe hrpu raznobojnog materijala, koje je sada poslužilo svrsi. Naša prijatljica dramska umjetnica, blista od zadovoljstva......vau....to će biti super...ljudi će se obradovati.... Posao gotov, sve pospremljeno, svatko odlazi u svoj nespokoj i sutra, 11,00 "Berka".
U mojem nespokoju na radnom stolu, tri knjige, jedna pročitana,druga pri kraju, a treća na sredini. Uvijek či-
tam dvije knjige, dva različita žanra, sada su tri na stolu.
1. IMAGINARNI ŽIDOV
2. 3096 DANA
3. VELIKI SLOM 1929
U knjizi Alaina Finkielkrauta, "Imaginarni Židov", bavi se odnosom prije i poslije genocida kroz iskustvo jednog naraštaja koji nije izravno stradao, ali koji je zbog uništenja predhodnoga, uživao u "višku" afekcije. Baštinik holokausta nije čovjek koji će cio život ubirati kamate na žrtvi svojih bliskih, ispovjedati svoje prokletstvo i prokletstvo svojeg naroda, optuživati ravnodušnost tuđeg pamćenja, te zauzeti proročki stav u osudi nenadmašnih granica nečovje-
čnosti.
3096 DANA, Natasche Kampusch, kidnapirane desetogodišnje djevojčice , pa do punoljetne djevojke, kada je pobjegla iz zatočeništva. Dani i noći provedeni u tamnici od 5 kvadrata, strahovi, tuga, neizvjesnost, borba i nada, koja ju nikada nije napustila. Nakon šest tjedana od otmice u policijskim spisima je izdvojen Wolfgang Prikopl kao osumnjičeni za otmicu, ali sustav je zakazao i u naprednoj Austriji. Prema volji vrha Ministarstva, iako prosvjedujući, napisao je niži službenik, "pridržavao sam se datih uputa ". Te upute sastojale su se od još jednoga dijela: "Da pričekamo dok ne završe opći izbori", nešto poznato, spis u ladcu i 3096 dana zatočeništva.
VELIKI SLOM 1929. godine, arhitekti te katastrofe s vremenom bi se mogli pretvoriti u cijelu galeriju bogatih nitkova za odstrel. Zasigurno postoje razlozi zašto je veliki slom iz 1929. godine relevantan i za veliku krizu koja je zadesila svijet 2008. godine. Dopušteno je da se stvori kombinacija niskih kamatnih stopa, deregulacije i jasnih signala da se zakoni neće provoditi. Vlada koja takvo što dopušta, sudionik je u teškom zločinu.
Subota, 4. prosinac, 11,00 sati, Cafe "Berka", Berislavićeva ulica, galerija likova iz svih svjetova, pun kafić, onako nagurani, stvaraju zadah ilovače i žrtvovanih životinjica na ramenima dama. Od poznatih: Kostadinka Velkovska, Tito Bilopavlović, Davorin Žitnik - Žito, Branko Pejnović i mnogi znani i neznani likovi željni svojih 5 minuta slave.
Kosta je bila sjajna, red šansone, red recitacija, nizali su se stihovi Halila Đubrana, Dobriše Cesarića, Jure Kaštelana, Jesenjina i tako do pauze.
Pauza 15 minuta, i sada je prilika da podjelimo šarene platnene vrećice sa našom zlatnom pšenicom....nastaje šok....., nitko ne želi pšenicu....samo jedna vrećica završava u rukama Davorina Žitnika, nadimkom Žito....on uzima vrećicu i zahvaljuje se, posijat ću je, valjda ću nešto i požeti.....Ostali ne siju, ne žanju , gledaju, lebde u svojem čudnom pjesničkom svijetu i kao da kažu, mi želimo slavu, mi smo pjesnici mi sijemo što se neda žeti...... U nevjerici gledam te čudne likove, da zaista su pjesnici čuđenje u svijetu, likovi koji vonjaju po ilovači, apatični, neosjetljivi, odustali od kršćanstva, spremni se svega odreći za svojih 5 minuta slave. Moja prijateljica dramska umjetnica, razočarana, tužna, šarene vrećice pospremamo u torbu, utihne žamor, samo stihovi budućih zvijezda, čija se zvijezda života polako gasi.
Ljudi, ŠTO STE POSIJALI TO ĆETE I ŽETI, i opet odlazim u svoj nespokoj, tužnija i jadnija nego kada dođoh, svoj višak vrijednosti i ljubavi prema običajima, nosim sa sobom, ne u torbi, ne u vrećici pšenice, nego u svojem srcu koje je raslo u tijelu, tijelu naviklom na buru, na kišu, na sunce, daleko od mirisa ilovače u Cafeu "Berka" Odlazeći ne vidim nikakvu sličnost između prisutnih likova, nego razliku.....razliku jer su kažnjeni, jer im je duša duboko ogrezla u sebičnosti i našu ideju napretka, posvećenosti čovjeku, čovjeku bez korjena, bez svojstva, bez tradicije, bez običaja........Nije čovjek.
- 20:38 -
