srijeda, 17.11.2010.
PROMINSKA KOB
Pokora......
Trpnja, zebnja i velika post...
Čovik gladan čovika,
Vrime u kojem vojnička čizma ,struže noć.
A noga nečijeg sina samo je broj, korak u stroju..
koji nestaje negdje tamo.....
Svuda naokolo crna magla rže,
Meni nude život,
I nude mi mir,
A ja sanjam teška sukna PROMINSKA,
Crni vuštan i bile okruge,
Silnik se jako drznija,
Pridra vuštan,
A bila bedra na stine,
na škalju iznija
Silnik se jako drznija,
Težak je ožeg sa istoka,
Plodove južne požeja.
Sve će se ovo izdurat
Samo leđa stara, zgurena
vrimena više nemaju,
Sidome starcu, ćaći mome, materi mojoj,
ostade samo krunica.
GOSPA IM ČATRNJSKA SUDILA
Silnik se jako drznija,
Smrću se našom častija,
Ne bi li tako nestali PROMINCI,
Samo je s uma smetnija,
Da se PROMINA i u Zagrebu rađa.
/Divna Barišić Šoštarić/
VUKOVARE, i sada gledam suze u oku djevojčice.
- 22:17 -
